Ознаке

 

Slavica Kovalski

Moj pradeda  ili kako stoji u autobiografskoj knjizi „{Poslednji kraljev major“, autora Desimira Milenovica..za vreme Kradjordjeviceve dinastije. Otudjen od porodice, proziveo je tuzan zivot u izgnanatsvu tj, Venecueli. Mada za zivota postaje industrijalac, pocevsi od pecenja cevapa stigao do vlasnika fabrika namestaja, ali bez povratne karte za nasu zemlju.Inace zet dr Radomira Kazimirovica, da sada ne govorim o znacaju Kazimirovica za nasu istoriju. Deda Boza iz postene familije Cokic biva samo igra sudbine kao sto se i desava ljudima koji se previse priblize vatri.
Uh, prica je duga…i tuzna na neki nacin. Ziveo je odvojeno od familije koja se preselila u Jabukovac kod Kazimirovica nakon njegovog zarobljavanja, kao majora u logoru u Osnabriku. Iz logora ih pokrecu Nemci, jer su nadirali crvenoarmejci ka Berlinu. U opstem haosu bombardovanja i gruvanja topova pocinje pustolovina svakog zarobljenika ponaosob. On je preziveo tako sto se sklonio i prenocio u jednoj bari, april mesec, led i sneg .Ujutro nastavlja put do jedne usamljene kuce ispred koje pada u nesvest od iznemoglosti i gladi.. Domacini su ga prihvatili i lecili…Nakon ozdravljenja pocinje nova avantura, prelazenje granica jedne zemlje u drugu, sve dok se nije smestio u Venecuelu. Tu od majora postaje cevabdzija, radio je vredno, danonocno, stvorio kapital . Kupuje stan u Gracu da bi mogao da se vidja sa porodicom na kratko. Tek u 97. godini zivota su mu dozvolili da se vrati. Umro je nakon sto je obisao svu familiju, tada sam ga i ja upoznala. Napravio je cesmu u Vrazogrncu ,otvorio „Tocak“ KUD i finansirao ih. Ovo je samo jedan deo price, njegov zivot je vise razlicitih prica u jednom zivotu, dugom i nesrecnom.